THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

среда, 19. новембар 2008.

Ja vragolan i moje deke

Ja baš volim kada nam je kuća puna ljudi. Nekako mi je veselije, lepše. A što se obradujem kada neko zakuca na vrata. Nema veze ko je, samo da neko dođe. Čim čujem kuc-kuc ja odmah tražim da me uzmu u ruke, gledam ka vratima i sa osmehom čekam da se otvore. Danas sam se družio sa dekama.



Morao sam i njima da pokažem kako ja dišem kod lekara na inhalaciji. Nesmeju biti neupućeni.

Kako je napolju zahladilo nabacio sam novu kapicu i šal.
Došla je zima.

0 коментара: