THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

уторак, 18. новембар 2008.

Maska što me napada

Nije me bilo ovih dana jer jednostavno nisam bio raspoložen za ništa. U petak mi se vratio kašalj od prethodnih dana. Te noći mama i ja smo se sve vreme nosili. Na neki minut bih zaspao u njenom naručju ali me je dosadni kašalj budio i terao na plač. Jedva smo dočekali subotu kada me mama odvela lekaru da me posluša pre nego što otputujemo. Teta u belom je rekla da mi pluća puna šlajma. Za malo sam se izvuko što se tiče bockanja. Dali mi neki gorak sirup. Od putovanja ništa. Popodne sam završio u bolnici kod teta Silvije na inhalaciji jer mi je baš bilo loše. Imao sam povišenu temperaturu i ceo grudni koš mi se pomerao od teškog disanja. Nije me ništa zanimalo sem da me nose u rukama. Toliko mi je bilo loše da na inhalaciju nisam reagovao i mirno je primio u maminom krilu. Kasnije mi je bilo već malo bolje.
Na inhalaciju sam išao tri dana. Kako sam živnuo imao sam više snage da se oduprem. Šta mi stavljaju tu masku?!



Sad malo kašljucam i slinim. Sutra je kontrola pa ćemo videti šta će teta u belom reći. Tati sam sinoć posle lekara pokazivao kako mi teta stavi masku i ja dišem. Bilo je veselo. Mama i tata su bili nasmejani a i ja sa njima.

0 коментара: