THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

субота, 15. новембар 2008.

Prvi pad sa kreveta

Kao i većina beba morao sam i ja imati to iskustvo koje se deslio 12.novembra. Stavila me mama u njihov krevet da spavam i otišla u kuhinju da završi neke poslove. Ja, vragolan, probudio se, dovukao do kraja kreveta i u momentu kada sam shvatio da nemam više gde, osim na pod, počeo sam da plačem. Mama je dotrčala ali ,na moju štetu, ovog puta bio sam brži. Okrenut na glavačke samo sam skliznuo niz krevet i glavom udario u pod. Joj, kako je to bolelo. A još sam bio i sanjiv....Mislim da je moj plač čula cela zgrada. Mama je pobesnela na sebe samu i rekla da me više nikada ne ostavlja dok spavam. Nešto ne verujem u to, jer jedino tada može da završi poslove. Ali, verujem da je i njoj bilo teško.


Probala mama da me slika i pokaže moju čvorugu ali ne vidi se baš dobro. Mada, i nije nešto velika, stavljali smo hladnu kremu da me manje boli.
Ja sam nekako i preživeo, ali mama je istrpela velike kritike od strane deda Baneta. Pitam se samo kako je baka oćutala.

0 коментара: