THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

четвртак, 18. фебруар 2010.

Moj mali rečnik

Za mene se može reći da sam jedan brbljivi dečkić (što nije ništa čudno s obzirom ko mi je mama i ko mi je baka). Kad krenem sa pričom pa tome nema kraja. Samo ima tu jedna sitnica, pričam na meni samo znanom jeziku. Dobro, ima po neka stvar koja zaliči na nešto konkretno ali to još nije to. Možda kada bi se malo pomučio, ali zašto bi? Važno je da ja sve razumem. Eto, iz neke dobre volje mogu Vam napisati par stvari radi lakše komunikacije.

Deda Dragan- Daan
Deda Bane-Ba

Teča-Denden
Teta-Tete
Olja-Olja,Olja, Olja /pa ipak je to moja mama/
Ujka Marko-Ma
Čika Boban-Bobo

Disk-Dis
Čaj-Čaj (meko č)
Džordž-Džodž
Kengur-Ke

Zec-Zec
Slike-Si
Telefon-fon
Kinder jaje-Kin
Pez-Pez
Sunce-Su
Mesec-Me
Klima-Ki
Grisini-Sin
Sok-Sok

Mleko-Meee
Neću- Neee-Ću /i obavezan udarac nogom u pod/
Hajde-Ajd
Olovka - Pi
Pepa-Pe
Staša -Dada

Nikola -Ni
Zoran-Zoan ("an" se nekako izgubi u daljini)
Naočare-Na
Dinosaurus-Aaaaaaaaaaaa

Dobra dan-Dan
Ćao-ćao
Džem-dem
Ključevi-Klju

Film-Fim
Crtani-Cn
Malo-Mao
Veliko-Uuuuuuuuu
Možda ima još nešto, ne mogu se u trenutku setiti. Ali, kada bih Vam sve ispisao ne bi bilo interesantno slušati me.

понедељак, 15. фебруар 2010.

Moj bata Nikola

Danas sam bio u poseti mom bratu Nikoli.

On je jedan maleni dečkić od nepunih dva meseca. Sada sam ga samo ljubio u ruku i nožice ali za neki mesec družićemo se mi...
Bake su bile spremne za slikanje.


I mama i tata su se podsetili kako je držati bebu u rukama.

Mama je stalno ponavljala: "Ne mogu verovati da je Pavle bio ovoliki, čak i manji. A sad.... mamin dečkić."
Tatina priča mu je privukla pažnju.

Naravno, kako to obično biva kada odeš u goste sledi posluženje. Za baku kafa a za mene kolači. Ovog puta, prvi put GALETE....

петак, 5. фебруар 2010.

Svi ti dragi ljudi

Pisao sam već o rodbini iz Smilovca i opet ću pisati jer svaki odlazak kod njih je nešto posebno. Tu je strina Slavica koja me uvek celog "pojede".

Ona je nepresušni izvor ideja i zabave, kao što se iz priloženih slika da videti.

Čika Boban koga ja zovem "Bobo".
Ma samo malo da odrastem eto mene u njegovoj radionici. A onda da mu nisam u koži. Bavi se stolarijom a inače je i ljubitelj pčela. I njih sam obišao.
Deda Mirko je deka vodič (njegovu sliku prigodnu za ovaj post nažalost nemam jer sam se malo slikao sa njim, sve je u nekom poslu). Kako se pojavi a ja ga uhvatim za ruku i tražim da me vodi u obilazak životinja. Ako to ne upali, krenem ja sam.

Svinje, krave, koze, jarići, kokoške...Malo životinjsko carstvo. I ničeg me nije strah. Pružam ruke svima da ih dodirnem i poigram se.
Baba Verica kao i svaka baka tu je da me pomiluje.
Bata Nikola veliki momak sa kojim imam ista interesovanja.
Računari i brm-brm (kola,motori,traktor).

Napomena: neke od slika su ranijeg datuma jer pored četri računara teško je ući u trag svim slikama. I znam da negde imam možda više odgovarajuće slike za ovaj post ali ne vredi..Ne mogu ih ovog trenutka naći.
Ali zato našao sam ovu koja me je slatko nasmejala i podsetila koliko sam bio mali.


четвртак, 4. фебруар 2010.

Palačinke

Rešili tata i ja pre neko veče da se malo zasladimo PALAČINKAMA. Smutio tata to nabrzinu pod mojim nadzorom a onda je na red došlo pečenje.



Bilo je tu i hokus pokus poteza. Okretanje palačinke propraćeno mojim oduševljenjem. "Bravo tata ..Tako ću i ja kad porastem"

Dok su se palačinke pekle tata i ja smo vodili razgovor na neke ozbiljne teme.
A onda ono najslađe...Džem i eurokrem, po želji..I šoljica mleka, naravno.

уторак, 2. фебруар 2010.

Sećanje na leto 2009

U ove zimske dane lepo je setiti se kako je bilo letos. Kod bake i deke u selo prava uživancija.



Malo tunela, malo pužića, malo sporta, malo kupanja, malo gnjavaže....
A bilo je trenutaka kada je svako za sebe nešto petljao...


Bili smo i u fić, seka i ja.

Proći će ova zima a onda eto nas opet....

Partija šaha sa dekom

U zimske dane mora se nešto smisliti kako bi brzo prošlo vreme. Deka našao ujkin šah pa odigrali mi po neku partiju. Verujem da je požalio jer sam ga odrao ko panta pitu.
Počelo je dekinim objašnjavanjem kako se igra.



Slušao ja pažljivo.
Jadan deka...Nije bio njegov dan..
Očekuje se revanš.

Sneško Belić

Kako tate nije bilo ovog vikenda kući mama i ja smo vreme provodili kod deda Baneta i ujka Marka. Za razliku od pretodnih dana napolju je bilo nešto toplije pa smo to iskoristili za zimske čarolije.
Čizme, kapa, rukavice, šal...Puna zimska oprema.
Pre neki dan sam sa deda Draganom napravio svog prvog Sneška. Nažalost, nismo imali aparat. Ovog puta mama je spremila "magično oko". Prvi Sneško je bio mali, moje visine ali zato smo ovog puta napravili velikog. Veliki kao ujka i mama. Evo šta je mama zabeležila...
Korak 1.: Ujka lopatom a ja rukama skupili smo sneg na gomili.


Korak 2: pravljenje velike snežne lopte.

Korak 3.: polako je Sneško dobijao oblik. Deda Bane je posmatrao sa terase. Zato je gledam u visinu ako se neko zapita.

Mama i ja smo ga lepo uglancali.

A onda malo poziranja ujke i mene.

I tako je nastao ON. Ima dekinu kapu na glavi, dva oka (zatvarači od flaše), nos (suva paprika), usta (grančica), ruke (opet grančice), šal (mali, ujkin kad je bio mali), dugmići (zatvarači od flaše).

Za početnika nije loše. Sledeći put biće bolje.
A onda je za kraj usledilo grudvanje. Ujka nije imao šanse.

Jedan veliki pozdrav za sve iz snežnog Bora. A najveći seki, teti i teči u Beču.