THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

четвртак, 1. април 2010.

Prvi dan u vrtiću

Danas mi je bio prvi dan u vrtiću. Ne, ovo nije prvoaprilska šala. Stvarno sam danas bio u vrtić. Nisam ni znao šta mi se sprema. A sve je počelo ovako...
Nisam ni slutio zašta su me opet vodili kod tete u belom kada nisam bio bolestan. Kasnije se ispostavilo da je to bio samo sistematski pregled obavezan za prijem u vrtić (kad je bal nek je
s'muzikom pa uradiše ujedno i onaj redovni za dvogodišnjake). Sve je bilo ok...Dobih potvrdu da sam zdrav. Istog dana odveo me tata da izvidimo teren.

Lepo izgleda. Sve je šareno i veselo. Puno slika, sve poznati likovi iz crtaća..Čuje se dečija graja. Malo tata porazgovarao sa nekom tetom, video sam buduće drugare i to je bilo to. Nema većeg zadržavanja.
A onda je danas došao i taj dan. PRVI DAN U VRTIĆU.
Ustali smo svi raspoloženi i uzbuđeni. Na vratima sam cupkao i požurivao mamu da izađemo iz kuće i idemo kod dece. Čak sam joj i malo pozirao da obeležimo prvi dan. Eeeee...pa nije to mala stvar poći u vrtić...

U kolima opušteno, što bi rekao moj tata..

Vrtić je relativno blizu.
Na ulazu nama neki poznati drugari.

Mama od nervoze svima priča kako nam je prvi dan i kako će sve biti ok. Valjda joj je tako bilo lakše...
A onda sve po protokolu...
Upoznajemo se sa vaspitačicom Zoricom..
Dobijam ormarić.
Moj je ovaj skroz desno....
Sledi presvlačenje.
Malo upoznavanje sa učionicom.
A gde su deca?
Ona su u prijemnom delu...Tu se svi ujutru okupljaju. To Vam je iza ovih vrata.


U potragu za drugarima sreli smo se sa kumom. I ona je u ovom vrtiću.

I na kraju eto njih...

Moji budući drugari....Tu su Ana, Luka (deca maminih i tatinih poznanika)...Gale nije bilo...
Mama je rekla: "Paki, mama i tata sad idu na posao, ti se igraj sa decom. Kasnije kupićemo ti pez i dolazimo po tebe. Važi? " Kao da se ja tu nešto stvarno pitam...To je rekla i otišla...Zajedno sa tatom. Novi drugari su se okupilo oko mene. Valjda sam im kao nov bio zanimljiv.
Malo sam kulirao a onda sam i malo plakao kada sam shvatio da nema meni nikog poznatog u okolini. Kako mi je bilo to samo ja znam. Nije sve ni za priču. A što da sekiram mamu kada to mora tako biti. Zavoleću ja moju novu školicu..
Bila i klopa...Eurokrem i šolja mleka..Nisam mnogo pojeo. Nije mi bilo do hrane.
Nekako vreme prođe i eto mame i tate na vratima. Nije bilo obećanog peza, ali zar je to uopšte bilo važno? Vreme je bilo za spavanje a ja kao početnik bio sam oslobođen toga. Vaspitačica je rekla mami za plakanje, a nije ni morala, videlo se to na mome licu. Mahnuo sam drugarima i vaspitačici, kao i oni meni, presvukao se i pošao kući.
Na izlazu sam se zamislio da nisam nešto zaboravio.

Ma šta i da jesam. Nebitno, mama i tata su tu.

Iz vrtića otišli smo u radnju igračaka gde sam dobio traktor Toma. Pitam se da li će tako biti i sledećeg puta.
PS-danas su svi bili uzbuđeni...I hiljadu puta isto pitanje"kako ti je bilo danas?Ima li puno dece?A šta ste se igrali?"

4 коментара:

deda је рекао...

E moj Pavle, samo da ti kazem da sam 12 godina isao u obdaniste svaki dan, a pre 35g ne racunam,lol...
Ajd, bice ti lepo i zanimljivo i svasta nesto ces da naucis...

Анониман је рекао...

Dragi Pavle, vrtić je najlepše mesto na svetu !! Uživaj! Tek kad budeš u nekim našim godinama, razumećeš :)

Ma, kakvi našim , evo moj Tedi je sada 13 godina i već žali za vrtićem ;)))

Želim ti mnoooogo radosti i bezbroj veselih dana !

pavle milojevic је рекао...

Draga teta Radoslava, drago mi je da pratite moj blogić. Iskreno, moja mama se iznenadila Vašem komentaru jer Vas je jednom gledala na Tv-u vezano za vaš komp.kamp. Bila je oduševljena. Sada se šali kako bi mogla poslati mene i tatu kod Vas. Tata je prof.informatike, zaluđenik za računare a i ja ću izgleda kao on.
Jer ja moram sve kao tata...Veliki pozdrav Vama i samo tako nastavite sa Vašim radom.

Unknown је рекао...
Аутор је уклонио коментар.