Posle dužeg,dužeg vremena desilo se i to....Odosmo mi za Beč. Put dalek ali sva sreća pa je šofer bio profi i pravio par pauze. O njegovoj profesionalnosti govori i to da je mislio na sve svoje putnike. Za svakog ponešto.
Za mamu i njega kafica. Tu nastade i ova slika mojih ruku delo.
Za mamu i njega kafica. Tu nastade i ova slika mojih ruku delo.
A za mene - parkić. Da se malo razmrdam.
Na put se ne ide bez sendviča.
A malo i leđa da se isprave...
Šofer i ja...
"Kad će taj Beč?" više puta pitao sam mamu i tatu ali kako su mi odgovarali "još samo malo" a to malo nikako da dođe, morao sam malo da odspavam.
PS- neki milicajci gledali nam u kola ali sam ja bio pametniji i brži pa sam moje igračke sakrio iza sedišta. Naravno, nisu ih pronašli.
0 коментара:
Постави коментар