Rekao sam da ćemo se vratiti i evo nas opet.
Prater po drugi put i mi u njemu. Ovog puta smo bili svi na okupu (tu mislim na teču koji je prvi put bio na poslu).
Neizvesna borba.
U poverenju, Milojevići su pobedili.
"Oooo, pazi voda i čamci. Mooooože, to volim. Drži se tata polazimo.."
"Otkud ovaj zid ovde?"
"Uh, okrenusmo se nekako."
Pazi, krivina....
Pa i nije bilo tako strašno. "Zar ne tata?"
"Ajde mama još jednom da ih vozim."
Sve sam probao, ostao je samo još i vozić.
Prvo sam se nećkao ali me na kraju ubedili. I bilo mi je super. Napravljen je mali gradić i pruga koja prolazi kroz njega. Ima i malo brdašce, potočić i tunel.
Mogao bih ovako ceo dan. Ali su mi javili da se moram vratiti u stanicu. Putnici čekaju.
0 коментара:
Постави коментар