Put do Beograda je za mene dug, pa smo pravili malu pauzu na pumpi. Mami i tati vreme za kafu a meni za igranje. Pametan čovek ko izmisli mini park za decu na pumpama.
![]() |
Na pumpi je bio i mali izazov. Kako odabrati onu pravu čokoladu? |
Prvo obilazak dečijih prodavnica.
Kad porastem biću strašan i jak kao on. |
Onda je na red došla igraonica.
Malo skakanja. |
Veliki vulkan-tobogan. |
Evo me tamo skroz gore. |
Igraonica je velika ima i mapu. |
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ovde sam se totalno pogubio. |
Ovo sam igrao u Beču tako da sam već znao kako do pobede. |
Od toliko akcije ogladnelo se.
Krompirići i piletina. Mmmmm... |
Za kraj je ostala najluđa stvar. Biskop. Ali, ne onaj običan...Ne,ne...Već onaj sa specijalnim sedištima i naočarima.
Pravi svemirci. |
Spremni za poletanje. |
Mama je odavde gledala nas. I dok se brinula da meni nije loše ustvari tata je bio taj kome nije bilo dobro. |