Nakon posete zoo vrtu o kome sam Vam pisao u prethodnom postu trebali smo se vratiti kući. Naravno, sunce i naša jurnjava učinili su to da se isuviše izmorimo pa nam je pomisao na ponovno pešačenje do kuće teško palo.
Malo smo se međusobno vukli.
Malo smo se međusobno vukli.

Pa onda jedno drugo bodrili.




Ja, kao ja, nisam mogao ćutati nego sam zadirkivao tatu.
Rekao je da će me baciti u prvu kantu na koju naiđemo.
Rečeno, učinjeno.
Rekao je da će me baciti u prvu kantu na koju naiđemo.
Rečeno, učinjeno.

Ma, šalim se. A šalio se i tata. Hteo je samo da me malo zeza.
Seki se to dopalo pa je i ona zadirkivala teču i umalo isto zvršila.

Seki se to dopalo pa je i ona zadirkivala teču i umalo isto zvršila.

Klupe su odlična stvar kada je neko umoran.

Ima li koga?

Ima,ima.....

Oooo, pa tu ima više njih...

Hajde, svi polako napolje. Da vidimo ko se tu krije.
Tu sam ja..
Tu sam ja..

Seka Tamara.

I naravno, on, moj tata.

A onda jurnjava kao da nismo ni pešačili prethodnih sati. Ko će brže.




Stigosmo kući svi na broju. Umorni, osunčani ali zadovoljni i srećni.
0 коментара:
Постави коментар