THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

четвртак, 10. децембар 2009.

Voz

Otkrio ja da na YouTube mogu naći mnoge zanimljivosti. Nemojte se ljutiti ako ih malo koristim ali ne mogu se odlučiti šta prikazati. Ovo je bilo neizbežno. Morate videti vozić koji sam dobio kao novogodišnji poklon.

Winnie the pooh

среда, 09. децембар 2009.

Peppa Pig

Moj omiljeni crtani je Peppa Pig. To je malo prasence koje ima Mamu prase, Tatu prase i brata Džordža koji obožava dinosauruse. Obožavam njihove ludorije tako da je deda Bane naučio satnicu emitovanja ovog crtaća.
Mama je nabavila album.
Sad svi kupuju sličice a ona obožava da ih lepi. Malo se nervira oko duplikata pa ako je neko voljan za razmenu neka se javi.
Zatim je nabavila bojanke sa stikerima.
Bojanku za sada samo listam a stikeri su našli svoje mesto. A gde drugo nego na zamrzivaču.

Duže vreme mama je lutala i za igračkom ali nije je bilo. Čak ni u Beču, teta proverila.
Ali gle čuda...Upecala mama neki sajt igračaka a ono tamo Peppa Pig.

Teška bitka oko toga ko se više obradovao, da li ona kada je to videla ili ja kada mi je tata doneo iz Beograda.

Mama jurila tatu da mi je kupi kao poklon za paketić ali unapred mi je dali. Kako ima još do Nove godine možda Deda Mraz zaboravi na ovo pa mi u paketić stavi još nešto.

Carstvo životinja

Za mene se može reći da sam veliki ljubitelj životinja, kako onih pravih tako i igračaka. Zato među svojim igračkama imam pravo malo carstvo. Jedna od omiljenih igara mi je i to da ih sve poređam na stolu. Jednu po jednu uz oponašanje njih samih.

Ovog puta sam rešio da napravim njihovu grupnu fotografiju. Za uspomenu.

Moj prvi lap top

Drugari da Vam se pohvalim. Dobio sam od ujaka LAP TOP!!

Malo je crven ali ga nema u drugoj boji. Unikat. Ima i jabuku, da li Vam je poznata?
Kako sam se ozbiljno prihvatio posla.
A može malo i opuštencije.

Sada sam isti tata. Moj stočić, kafica, naočare i lap top.

Nemoj da mi ga je neko pipnuo.
Možeš da ga pogledaš ali samo iz moje ruke.
Što svetli, peva i pravi buku to Vam je tek za opisati. Već dva puta smo menjali baterije a vreme je i za treće.

недеља, 22. новембар 2009.

Jednog jesenjeg dana

Iako je zima na pragu ovih dana je bilo baš toplo. Mama i tata odlučili da to u potpunosti iskoriste pa smo danas išli na mali izlet do Borskog jezera.

Zauzeo sam startnu poziciju.Ubacio kola u brzinu.

I taman sam se spremio da pođem....
Ali, nedostaju putnici. Znate li Vi kako zamara čekanje.

Na izletu: drug Pavle, čika Dejan, mama, tata i ja. Malo trčanja i pozranja.


Nezaobilazne ljuljaške...

A tek klackalice..Koja radost..

Od preterane fizičke aktivnosti odmor uvek dobro dođe. Tata i ja malo iskulirali na plaži. Jedina mana je nedostatak kupačica...

U povratku smo svratili u Brestovačku banju na sokić i poneku bananu, čisto da povratimo snagu.

Za promenu malo su se i tate aktivirale. Pokušali su da nas "bace" u reku.

Ja probao da pobegnem.


Ali tatine noge duže....

I za kraj, čisto da bi imali o čemu da pričamo, ja pao i raskrvario usnicu. Ništa strašno, dešava se. Kažu "tako deca rastu".

четвртак, 19. новембар 2009.

Deka, ja i crtaći

Ja sam ranoranioc. Kada mama ustane za posao oko 6 ujutru eto i mene na nogama. Ubrzo se začuje dobro poznati zvuk na vratima ."KUC-KUC" i eto deda Baneta. Njegova smena čuvanja moje malenkosti počinje od tog trenutka. Popijem mleko, promenim pelenicu, a onda deka i ja gledamo crtaće. Naučio deka ko se kako zove, i raspored satnice. Komentariše mi svaku scenu pa ja to sa uživanjem pratim.
Dobro, možda sam mali pospan.

Ali,definitivno ne propuštam ništa.

Malo se navalim na deku radi ugođaja.
Eh, ti smešni crtaći.