THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

понедељак, 12. јануар 2009.

Povratak u svakodnevnicu

Prođoše praznici, mama je počela da radi, tata je kao na odmoru ali ima svoje standardne obaveze. Pre neki dan je unosio u svom planeru raspored putovanja a ja se primakao da to iskontrolišem.


On piše a ja brišem. Opet ga neće biti nekoliko dana.

Seka je otišla za Beč.
Kako je napolju hladno ne izlazim mnogo iz kuće. Najdalje me odvedu kod deda Baneta i ujka Marka. Tamo je ceo svet moj. Ma nema šta mi nije dozvoljeno. Evo, slike će Vam reći:

Deka je glavni za igru ali ni ujka ne zaostaje.

Evo kako su me deka i ujka učili da duvam svećice za rođendan.

Ja to ozbiljno shvatio, gledam u njih i duvam li duvam....

субота, 10. јануар 2009.

Moj prvi rođendan

Došao je i taj dan: 03.01.2009. godine -moj PRVI rođendan.
Zvanično više nisam beba već dečkić od godinu dana. Bila je žurka u to ime. Mesto odvijanja-bakin i dekin stan. Skupila se rodbina i prijatelji. Koliko sam samo poklona dobio....Malo me zbunila sva ta gužva i buka. Nisam bio raspoložen kako bi to slavljenik trebalo da bude, ali zato ostali jesu. Pa neka...Mama kaže: prošle godine su se drugi veselili kada sam se ja rodio, ove godine ona, a sledeće ja.
Pevali mi drugari : "divan dan" a ja duvao svećicu.

Ne mogu Vam reći šta sam poželeo. To je moja slatka tajna.
Kao pravi domaćin morao sam malo i da pomognem.

Bilo je i šišanje. Kuma Slađa je uzela makaze u ruke.
Ne znam da li je tako uvek, ovo mi je tek prvo slavlje, ali kako je vreme odmicalo sve više je slavlje prerastalo u zabavu za odrasle dok sam ja pokušavao da zaspim u komšiluku.
Teča je to sve snimio.

Ali, fotke i snimci ostaju u krugu porodice.
Hvala svima koji su došli i bili deo ovoga slavlja. Hvala na predivnim poklonima.
Veliko HVALA svima onima koji su se setili dana moga rođenja i čestitali putem maminog telefona.
Veliki pozdrav kumovima iz Slovenije.



Prvo sišanje

Ej, ima li koga?! Nema me neko vreme i Vi me zaboravili. Baš je bilo gužve ovih dana. Ne stižem da se javim a kamoli da nešto otkucam. A toliko toga se izdešavalo. Probaću da nadoknadim sve propušteno i zabeležim događaje koji su iza mene.
Danas se desila prva poseta frizeru. Odveli me tata i mama kod frizerke Gage. Tata se šiša kod nje pa i ja ,tatin sin, završih u njenom salonu. Da sam devojčica mama bi me sigurno odvela kod njene frizerke. Nego, da se vratim ja na priču o šišanju. Nekako na brzinu su me stavili na stolicu. Tj. sedeo sam kod tate u krilu. Nasmejana teta pokrila mene i tatu nečim šuškavim i šarenim.

Kada mi se približila uputio sam joj začuđujući pogled.
U rukama je držala nešto i time mahala oko moje glave.

Pokušavao sam da pratim njene pokrete ali mi je mama odvlačila pažnju. Ostao sam bez dugih šiški i kose oko ušiju. Imam friz kao tata. Mama kaže da sam sada pravi dečkić. Farbanja nije bilo. Ovog puta smo to preskočili ali ima dana. Pa zašto bi moj otac bio bolji od mene. I ja ću biti momak u trendu.

четвртак, 1. јануар 2009.

Nova godina 2009

Novogodišnju noć proveli smo kod nas kući. Bila su: seka Tamara, teta i teča, baka i deka, ujka Marko, deda Bane, mama, tata i ja. Ja sam pola noći ludovao uz muziku a seka spavala. Malo pre ponoći ja se uspavao a seka probudila. I tako, sada svi pričaju kako je ona dočekala Novu godinu budna a ja ne. Iduće godine će biti bolje.


Dugo očekivani susret

Seka Tamara je konačno stigla kod nas. Jedva sam čekao da je vidim .

Doček je bio kod njih u selu. Kako je samo mala i slatka...Često je posmatram, smeškam joj se i dodirujem .
Deda Mraz iz Beča poslao mi je paketić.

Pored slatkiša, igračaka i odeće u njemu je bila jedna zanimljiva kutijica. U njoj je bilo gipsa u kome sam ja trebao ostaviti otiske svoje ruke i stopala pa da mama i tata od toga naprave sličicu. Ili sam ja bio mnogo nemiran ili njima građevina slabo ide ali, poduhvat nije uspeo. Ima neki otisak stopala i valjda će nekako proći ali od ruke ništa.
Seka je još mala za igru ali su zato teta i teča tu.


Evo i rođendanskog poklona koji sam Vam spomenuo.
Od tete i teče mali stočić sa stoličicama.
Na njima je slika mog medvedića.

Glavni majstori za sklapanje smo bili teča i ja.

Naravno, radove je neko morao da nadgleda. A ko drugi, nego seka i teta.

Još da mi mama i tata naprave moj kutak pa možete svratiti na sokić i mleko.