THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

четвртак, 29. децембар 2011.

Novogodišnje svetiljke

Bliži se Nova Godina pa je u našem gradu sve veselo i sve svetli.
Ovako izgleda deo grada gde će se odigrati doček.

Svi govore "Zdravko, Zdravko" pa sam ja mamu pitao šta je to "Zdravko". Objasnila mi je da je to ustvari jedan čika koji se zove Zdravko Čolić i da će on tu pevati.
Pošto smo žurili a obavimo kupovinu nisam mnogo nabavio sličica ali ova je morala biti.
Puno Deda Mrazića i sijalička. Tako su kinezi okitili radnju.

Stigao je Deda Mraz

Kako vreme letiiiiiiiii... Malo po malo dođosmo do kraja godine i Deda Mraza. Susret se desio kod tate u školi. Naravno, stara ekipa na okupu.
Ovako je bilo 2009 -te.

A sada to izgleda ovako.

Ekipa iz vrtića 2010 godine.Mateja, Gala i ja.

Ta ista ekipa 2011 godine.Mateja, Gala i ja.

Zajedno smo jači pa smo tako i nastupili kod Deda Mraza. Da mi njemu objasnimo neke stvari.

Ja od čike u crvenom nemam straha.

Za razliku od moje drugarice Gale koja se po malo plaši. Ali, čemu služe drugari.
PS-obratite pažnju kako se držimo za ruke.

Da se volimo rekao sam mami a to i drugima smo pokazali.



четвртак, 1. децембар 2011.

ZOO vrt u mome gradu

Bila je nedelja. Lep i sunčan dan pa je mama rešila da odemo do ZOO vrta koji se otvorio u našem gradu.
Pošto je ipak zima lepo sam se obukao, kapom i šalom opemio.

Zološki vrt je tek pušten u rad. Ima još nekih ne završenih kućica za životinje kao što su: kuća za krokodila, majmune, papagaje...Ovo je nešto malo od onoga što sam mogao videti. Puno ljudi a i životinje se sakrile u svoje kućice. Mama kaže da su se umorile od putovanja i da im je vreme za spavanje.
Tri puta smo pravili krugove i evo šta smo uspeli slikati, mada i tata je kriv. Izvukao karticu iz aparata pa nismo mogli više slika napraviti.

Dva noja.
Divokoze.
Zebra.
Dva ponija.
Lame.
Beli lav koga smo čekali da se pojavi i zbog njega napravili tri kruga.

Tamo gde nismo mogli videti životinje poslužile su i sličice.

Imalo je tu još šta da se slika ali kao što rekoh tata je kriv. Ali, eto mene opet u obilazak. Ionako je ZOO vrt blizu vrtića.

Mali čovek

Teta nam je poslala nove sličice malog Vitkora (i dalje ga tako zovem).

Na ovu fotografiju sam uzviknuo: "Evo ga mali čovek".

Taj isti mali čovek zna da uživa u tečinoj fotelji.

Vodi muške razgovore sa tečom.
Pozira dok ga slikaju.
Da se nasmeje.
Moj tata je za ovu sličicu rekao. "Ja lepše dete nisam video", misleći na seka Tamaru.

I ja se slažem.

Pozdrav Ivanovićima.

понедељак, 21. новембар 2011.

Viktor

Dana 11.10.2011 godine u Beču se rodio jedan Viktor. I to ne bilo koji Viktor.

Sa ove slike su Vam svi već poznati sem najmlađeg člana Viktora Ivanovića.
Njegovim rođenjem znači da je seka Tamara dobila rođenog brata.

Baka i deka još jednog unuka.

A ja dobio brata od tetke.
Svi smo mu se obradovali. Ja ga zovem Vitkor. Dobro je što me još ne razume. Rekao sam da ću ga čuvati i presvlačiti kada dođe kod mene a dok se to ne desi seka Tamara ga pažljivo čuva. Baš je mali i sladak.

Jutarnje okupljanje u vrtiću

Danas sam sa mamom otišao u vrtić. Naravno, mama u džepu spremila aparat ako ima nešto novo za slikanje. I evo novih sličica...
Jutarnja družina: Gala, Teodora, Saša, Luka, Stanko, Anđelija i ja.

Moje drugarice....
Gala i Teodora..
Ježić....Mojih ruku delo...


A kada je mama došla po mene ja sam je dočekao obučen sa pantalonama naopako. Na njeno pitanje zašto je to tako odgovorio sam: "Pa mama, kad sednem žuljaju me džepovi pozadi." Prosto, zar ne?
Maneken u kontra pantalonama.

среда, 9. новембар 2011.

Jesen u mome gradu

Drugari stigla je jesen....
Svugde je žuto lišće
Kako ono lepo šušti pod mojim koracima.

Evo kako izgleda ulica ka mome vrtiću.


Zraci Sunca u maglovitom jutru...



A jesen je stigla i u mome vrtiću.

Evo moje učionice.

Stavljali smo i zimnicu...

U mojoj teglici krastavac i paradjz. Mateja je bio nešto vredniji od mene.

Ja mislim da je to posao za devojčice. Ne mogu sve ja..
Evo i lasta...

Tu sam se malo više potrudio.

субота, 1. октобар 2011.

Za kraj putovanja-Beč XV

I šta reći posle svega, posle svih ovih postova?
Beč je prelep grad. Za nas decu odličan.
Super sam se proveo.
I sada ljudima pričam gde sam bio i šta sam sve video.
I pitam mamu i tatu kada ću opet u Beč.


Sa sekom sam se malo svađao, a malo više voleo.



Hvala teti i teči na lepom odmoru.



I za kraj:

Ivanovići eto mene opet.