THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

недеља, 30. новембар 2008.

Nije važno gde...

Kako rastem manje spavam jer to je gubljenje vremena. Nedaj Bože da nešto propustim...Ali kada me san stigne ne biram ni mesto ni vreme.

"Neko je nekom rekao: najlepši san sam snevao.
Podelimo ga na dvoje, pola sna je tvoje.
Sanjaj mo, sanjaj mo...
"

Nikola Stamenković

Danas smo posetili našeg malog drugara Nikolu. Kako je mali....Crna kosa, plave oči. A ja bio još manji. Mama kaže da se više toga i ne seća. Sada ja nisam više najmlađi u društvu. Više nisam BEBA. Sada sam Pavle a BEBA je Nikolica. Prijala mi je šetnja. Već duže vreme me nigde ne vode zbog mog kašlja. Prvo me Staša šetala po sobi, dok nisam pao i prolio silne suze, a onda sam uživao u carstvu igračaka. Naravno, bilo je i slikanja.

Ponosne mame.

Teta Sonjin pogled i njena rečenica: "Joj što si "ružan" ".


Igraonica.


Vesela družina.

среда, 19. новембар 2008.

Ja vragolan i moje deke

Ja baš volim kada nam je kuća puna ljudi. Nekako mi je veselije, lepše. A što se obradujem kada neko zakuca na vrata. Nema veze ko je, samo da neko dođe. Čim čujem kuc-kuc ja odmah tražim da me uzmu u ruke, gledam ka vratima i sa osmehom čekam da se otvore. Danas sam se družio sa dekama.



Morao sam i njima da pokažem kako ja dišem kod lekara na inhalaciji. Nesmeju biti neupućeni.

Kako je napolju zahladilo nabacio sam novu kapicu i šal.
Došla je zima.

Poseta teti u belom

Vratio sam se sa kontrole. Bila je i moja drugarica Staša. I nju je vodio tata jer je i ona bolovala ovog vikenda. Išli smo svi u kompletu. Staša, čika Ivča, moj tata, moja mama i ja. Ustvari, nedostajala je teta Sonja i mali bezimeni dečko mada su nam bili blizu. Samo sprat iznad je odeljenje na kome oni leže ali ih nismo obišli zbog Staše. Bojao se čika Ivča da se ne rastuži.

Kao pravi kavaljer prvo sam pustio moju durgaricu Stašu.

Onda sam na red došao ja. Mama me je držala u krilu a teta u belom pipkala me nekom čudnom spravom i smeškala mi se. Bio sam dobar. Na kraju sam dobio štapić.

Rezultati kontrole su sledeći: I Staša i ja smo odlični. Nije mi jasno kako kada i njoj i meni curi nosić i muči nas kašalj. Valjda to treba tako još neki dan. Ima još onog gorkog sirupa. Izgleda da ću ga morati sve popiti da bi mi bilo bolje. A mislio sam da je prošlost.

уторак, 18. новембар 2008.

Najlepša seka na svetu

Pitate se ko je ova lepotica na slici?!

Pa, MOJA SEKA TAMARA. Preslatka je , zar ne? JEDVA čekam njen dolazak. Tata je stavio na kompijuteru pa je sad gledam svaki dan i kada me neko pita za nju ja ga uhvatim za ruku, odvedem u sobu i pokažem ka računaru.

Kako postati automehaničar-lekcija 1

Kažu u zanatu je spas. Ja rešio da budem kao moj ujak. Pao je i prvi čas. Počeli smo od mog vozila.
Najpre smo vozilo okrenuli kako bi imali bolju preglednost.

Iskusnim majstorima lako je bilo uočiti kvar.

Gde su mladi tu je i šala.

Zaključak sa časa: što bih se ja time bavio kada je ujak tu.

Maska što me napada

Nije me bilo ovih dana jer jednostavno nisam bio raspoložen za ništa. U petak mi se vratio kašalj od prethodnih dana. Te noći mama i ja smo se sve vreme nosili. Na neki minut bih zaspao u njenom naručju ali me je dosadni kašalj budio i terao na plač. Jedva smo dočekali subotu kada me mama odvela lekaru da me posluša pre nego što otputujemo. Teta u belom je rekla da mi pluća puna šlajma. Za malo sam se izvuko što se tiče bockanja. Dali mi neki gorak sirup. Od putovanja ništa. Popodne sam završio u bolnici kod teta Silvije na inhalaciji jer mi je baš bilo loše. Imao sam povišenu temperaturu i ceo grudni koš mi se pomerao od teškog disanja. Nije me ništa zanimalo sem da me nose u rukama. Toliko mi je bilo loše da na inhalaciju nisam reagovao i mirno je primio u maminom krilu. Kasnije mi je bilo već malo bolje.
Na inhalaciju sam išao tri dana. Kako sam živnuo imao sam više snage da se oduprem. Šta mi stavljaju tu masku?!



Sad malo kašljucam i slinim. Sutra je kontrola pa ćemo videti šta će teta u belom reći. Tati sam sinoć posle lekara pokazivao kako mi teta stavi masku i ja dišem. Bilo je veselo. Mama i tata su bili nasmejani a i ja sa njima.

понедељак, 17. новембар 2008.

Stigo novi drugar !!!!!!!!!!!!!!

Dobio sam novog drugara. !!!Teta Sonja se je dana 16.11.2008 porodila i dobila lepog i malog dečačića od 3250. Još neznam kako će se zvati ali sam presrećan. Eh, da samo malo odrastemo on i ja. Videće čika Ivča i tata šta su dečaci.
Izvinite što nema fotki ali kada je mama posetila teta Sonju bebac je spavao a čika Ivču ovih dana nikako da ulovimo. Biće ih...

субота, 15. новембар 2008.

Prvi pad sa kreveta

Kao i većina beba morao sam i ja imati to iskustvo koje se deslio 12.novembra. Stavila me mama u njihov krevet da spavam i otišla u kuhinju da završi neke poslove. Ja, vragolan, probudio se, dovukao do kraja kreveta i u momentu kada sam shvatio da nemam više gde, osim na pod, počeo sam da plačem. Mama je dotrčala ali ,na moju štetu, ovog puta bio sam brži. Okrenut na glavačke samo sam skliznuo niz krevet i glavom udario u pod. Joj, kako je to bolelo. A još sam bio i sanjiv....Mislim da je moj plač čula cela zgrada. Mama je pobesnela na sebe samu i rekla da me više nikada ne ostavlja dok spavam. Nešto ne verujem u to, jer jedino tada može da završi poslove. Ali, verujem da je i njoj bilo teško.


Probala mama da me slika i pokaže moju čvorugu ali ne vidi se baš dobro. Mada, i nije nešto velika, stavljali smo hladnu kremu da me manje boli.
Ja sam nekako i preživeo, ali mama je istrpela velike kritike od strane deda Baneta. Pitam se samo kako je baka oćutala.

петак, 14. новембар 2008.

Mitrovdan

Prošlo je nedelju dana a mene eto opet u Nišu. Baka Zora i ujka Deki slavili slavu pa smo opet bili njihovi gosti. Išao sam sa mamom, tatom, deda Banetom i ujka Markom. Posetili smo i Merkator. Ponovna vožnja kolicima kao kada sam po prvi put posetio ovaj tržni centaru u maju.

Nekad.

I sad.
Malo sam glumio crnogorca iako sam mešanac Svrljižanin-Piroćanac.


Nosio me ujka.

Moj lični šofer-deka.

Kod baka Zore bila i teta Tanja sa sekama Nađom i Janom.



Kao što se da primetiti seka Jana baš i nevoli aparat. Šta će biti kad postane poznata teniserka?