THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

понедељак, 11. јануар 2010.

Drugi rođendan

Drugari ovo Vam sada piše jedan dvogodišnjak.
Jedan od najlepših poklona je dolazak moje sestre. Kakav je to susret bio slika će Vam reći:
Iskren, bratski zagrljaj.
Kako dolikuje, nakon duže razdvojenosti nazdravili smo ponovnom susretu.


A onda je stiglo i nešto konkretno.
Ja baš i nisam bio toliko gladan ali seka i teta jesu.
Kako reče teča: "To kod nas u Beču nema, kod nas sam namazi".
Nakon klope, sređivanje stana. Gosti dolaze.
Naravno, žene ne bi bile žene kada ne bi imale završnu reč.
Sve je bilo spremno i žurka je mogla da počne. Malo društvance..
Duvanje svećica je bilo zabavno. Od strina Slavice sam dobio meda tortu. Pravo iznenađenje. Na mojoj rođendanskoj su bili Winnie The Pooh i prijatelji.

Seka je otpevala na svoj način "Divan dan". Teško da će od nje postati pevačica, pre će biti neki inžinjer.

Drugari su se zabavljali a ja kao dobar domaćin trudio sam se da svakom posvetim malo pažnje.

Mogu se pohvaliti da će još neko pamtiti moj dan. Drug Nikola je pustio prve samostalne korake na radost svih prisutnih.
"Nidžo, prijatelju, samo napred".

Možda će jednog dana biti nešto od njih.
I kako to obično biva, nakon takvih slavlja uvek neko odboluje. Taj neko sam bio ja. Prvo sam na kraju samog dana rođendana pao i probušio nepce, sva sreća ne tako strašno ali sam dobro uplašio sve u kući. Sutradan sam dobio povišenu temperaturu. I to ne malu....Morali su primeniti sve metode lečenja. A što nevolim tuširanje u tim momentima.
Baš me je slomila.
Ali ipak sam ja profi..

недеља, 3. јануар 2010.

Moj DIVAN DAN

Danas mi je divan dan. Drugi rođendan. Ispričaću Vam kako je bilo. Pozdrav.

субота, 2. јануар 2010.

Deda Mraz 2009

Kraj godine i kako to obično biva eto nama Deda Mraza. Susret se odigrao kod tate u školi. Prvo sam bio oduševljen njegovom pojavom da sam mu potrčao u susret.
"Mama, mama vidi Deda Mraza!!!!!"
A onda sam uz tatino prisustvo pružio ruku i pozdravio ga.

Naravno, kako to protokol nalaže, usledilo je slikanje i dodela paketića. Iskulirao sam neku sekundu u njegovom krilu ali dovoljno za fotku.

Nikolica se malo bunio pa se i teta Sonja slikala.
Dok je Staša kao prava manekenka pozirala.
Za grupnu fotku smo se malo pomučili.

Dok se svi nameste Staša i ja smo našli vremena i da nešto gricnemo.

A onda je žurka počela.


I posle neka neko kaže da samo deca veruju u Deda Mraza.

Da mi se nije išlo kući pokazuje sledeća slika.
U paketiću puno slatkiša i kockice koje sam po dolasku kući odmah isprobao.