THOUSANDS OF FREE BLOGGER TEMPLATES

уторак, 30. децембар 2008.

Deda Mraz

Ćao drugari, odavno me nije bilo. Dani mi brzo prolaze. Izašla mi tri zubića a još tri se naziru. Sve više samostalno hodam, bez ičije pomoći. Umem da se naljutim i to stavim do znanja svima. Stigla seka Tamara sa tetom i tečom. Joj što sam dobio poklone od njih. Predivan paketić. A tek rođendanski poklon....Neću Vam reći šta je..Očekujem da mi teta da sličice pa ću Vam pokazati o čemu se radi. Ja sam se oduševio. A što mi je slatka Tamarica.....
Stigao je i Deda Mraz. Posetio je tatinu školi. Bila je prava žurka. Puno dece, roditelja i deka u belom. Moji su se pitali kako ću ja reagovati na deku. Većina dece pri prvom susretu plače, ali kako ja ne spadam u većinu, to su mi očevi geni, ja sam prilično dobro odreagovao. Prvo sam bio nezainteresovan.

Onda su mi dali daljinski u ruke i pokazali kesu punu šarenila.

Posle mi je bilo sve jedno gde sam i kod koga sam.

Bilo je puno dece a među njima i mojih drugarica i drugara.
Moja Staša.


Moja vršnjakinja GALA.


Drugarica Petra (nedavno je dobila seku).

Drug Borko.
Izvini Bole što si zadnji ali cure imaju prednost.
Bio je paketić i u maminoj firmi samo nije bilo Deda Mraza. Nije mogao biti istoga dana na dva mesta.












среда, 17. децембар 2008.

Stašin 3 rođendan

Sve neki rođendani...Eto i mojoj drugarici Staši je 20.11 divan dan. Puni tri godine. Neću biti tog dana sa njom pa sam joj zato danas sa mamom i tatom odneo poklon. Tata je skockao neku njenu sličicu, mama odnela fotografu i on napravio lepu zidnu fotografiju. Evo kako je ispalo:



Nadam se da se slavljenici slička dopala a da će čika Ivča u narednih par godina naći vremena i mesta da istu okači.

A od ujaka i deke -KAMION

Mislim da će mi se svideti taj moj rođendan. Počeli da pristižu pokloni. Prvo je stigao Cvetko a sada i KAMION. Crveno-žuti, veliki, kipuje se, a mogu se i ja voziti u njemu. Kupili mi ujka Marko i deda Bane. A kako su mu samo veliki točkovi.... Mama i tata kukaju kako neznaju šta će sa tim stvarima jer nam je stan mali. Meda, Cvetko, kamion, ljuljaška, dubak i ja i eto pune sobe.

Pripreme za rođendan

Pripreme za rođendan su u toku. Djuskam na svaki takt muzike, puckam prstima, ustvari barem tako to izgleda kada spojim dva prstića (to sam video od ujka Marka), i mrdam guzom. Baka i mama se raduju jer sam "povukao" na njih a ne na tatu. Pojedina televizija mi je zabranjena zbog lošeg uticaja na moj razvoj ali uhvatim ponekad sa bakom one stare, narodne. Lele, nema veće radosti. Veselo....baka i ja. Još ako ima više ljudi, eto žurke.


Sada pokušavaju da me nauče da duvam svećice ali nešto ne ide.....A tortu već uveliko mutim.


понедељак, 8. децембар 2008.

Još samo male i eto nje

Teta kaže da Tamara ima 6 kg. Ja mislio da je to od Bečkog vazduha kad ono...

Pazi ti šta Mala jede.

Naravno, posle takve hrane a šta bi drugo popili tata i ćerka nego:



I eto dundice. Slatke moje dundice.

A ti Pavle jedi kašice....I pi mleko.....Šta ti je beli svet...
Da barem imam otiske za uspomenu .

Eto, nemam ni to..... Sva sreća da imam tetu....I teču...I Tamaru...I tako brojim dane sa mamom i tatom.

Psssssssssst, nemoj da me neko probudi

Joj, baš se smorim u toku dana. Da vidim ovo, da vidim ono, nemoj da nešto promakne. Prvo sa deda Banetom započnem dan. Onda sa bakom kuvam ručak, dođe i deka Dragan. Eto mame i tate sa posla i sledi popodnevna smena. Sada brzo padne mrak pa eto i ujka Marka. Baš volim kada nam je kuća puna.
A onda dođe i vreme za spavanje. Kao što rekoh, naporni dani, puni novih stvari i saznanja pa zato: najlepše Vas molim za tišinu, utonuo sam u carstvo snova....



субота, 6. децембар 2008.

Cvetko

Dobio sam novog drugara. Njegovo ime je Cvetko.


To mi je rođendanski poklon bake i deke.
Nisu mogli sačekati još neku nedelju pa je Cvetko stigao u moj dom. Moj novi drugar ima četiri noge, velike uši, rep. Kada ga pritisnem za uvo on kaže: i-aaaaaaaaaaa. Mrda mu se rep i usta mu se otvaraju. Stavila me mama da ga jašem ali meni je bilo zanimljivije da ga upoznam na sigurniji način. Ime je dobio od mog deda Drgana koj kaže da se na selu svaki drugi konj zove Cvetko.
Malo sam ga posmatrao uz bakinu pomoć, čisto da vidim sa čim imam posla.


A onda smo se Cvetko i ja sprijateljili.