Zahvaljujući teta Kaći, školskoj drugarici moje mame, i čika Saši konačno da i ja dobijem nekog drugara. Nemojte me pogrešno shvatiti, volim ja ženski rod, ali nekako su mi zahvalili muškarci. Znate ono....muški razgovori. A i žene su po nekad komplikovane, reče moj tata. Lazar je dobio malog bratića Luku...Želim mu srećno i bezbrižno detinjstvo. Pozdrav Jagodini....
Kvalitet ili kvantitet: Ko je stvarni kralj današnjeg digitalnog sveta?
-
Svakodnevno smo suočeni s pitanjem koje mnogi postavljaju, a malo ko sa
sigurnošću može odgovoriti: Šta je važnije — kvalitet ili kvantitet? Neki
misle d...
0 коментара:
Постави коментар